Povijest

Povijest Grada Kutjeva

Grad Kutjevo obilježile su česte izmjene vlasti:

  • Cisterciti

O početcima Kutjeva govori se u okviru cistercitske opatije koja je osnovana 1232. godine. Naime, cisterciti su posebno razvijali vinogradarstvo u svom djelovanju. Dvanaestorica cistercita osnovala su opatiju naziva Vallis honesta de Gotho U Kutjevu koja se morfološki objašnjava putem pojma Požeške kotline i pojma središta opatije. Samim dolaskom cistercita na vlast počinje i građenje povijesti Kutjeva. Cisterciti su svoje opatije osnivali uz vodotoke i neobrađena područja što je bio i slučaj Kutjeva. Osnovali su prvi vinogradarski podrum, podržavali su obrazovanje, obrt, trgovinu, kulturu, vinovu lozu. Samostan i crkva bili su okruženi potokom, izvan toga su obrađivali zemlju, a vjerski život njeguju i razvijaju do 1536. godine, kada su protjerani pred Turcima. U tom trenutku dio naseljenika grada Kutjeva prelazi na islamsku vjeru, a dio bježi u druge krajeve.

  • Turci

Dolaskom Turaka na vlast, vjera se njeguje putem franjevačkog reda koji su s narodom održavali vjeru i druge gospodarske aktivnosti. Za vrijeme vladavine Turaka opatija je bila razrušena, pustošena su sela i gradovi te je sve navedeno neizbježno vodilo do toga da se stanovništvo razbježi u druga mjesta. Tvrdi se da su nakon turske vlasti jedino ostale zidine na kojima su isusovci podigli svoju vlast. Društvo se prema Turcima dijelilo na povlaštene muslimane i obespravljene kršćane što pogoduje činjenici da su ljudi prelazili na islamsku vjeru. U sto pedeset godina vladavine Požeškom kotlinom za obrazovanje su se brinuli franjevci, jednako kao i za vjerski aspekt života. Franjevci su se odupirali Turcima, borili su se za očuvanje jezika i kulture općenito. Krajem 17. stoljeća započeo je proces prelaska vlastelinstava u ruke plemićkih obitelji ili pak u ruke crkve. Neke od djelatnosti kojima su se bavili ljudi u požeškoj županiji su sijanje pšenice, zobi, ječma, raži i kukuruza, a rasprostranjeno je bilo pčelarstvo, stočarstvo, uzgoj konja, krava, koza, svinja i volova. Nadalje, vinogradarstvom su se u 18.stoljeću bavili feudalci i kmetovi, a najviše koristi od istih imali su samostani.

  • I. J. Babić

U razdoblju od 1689.-1698. vlast preuzima Carska komora u Beču. Car Leopold darovao je imanja onima koji su zaslužni za oslobođenje od Turaka te na taj način kanonik i biskup Babić dobiva vlast nad imanjem Opatija de Gotho. Isto tako, postaje opatom Crkve Rođenja Blažene Djevice Marije u Kutjevu. Babićeva namjera bila je podignuti imanje i uspostaviti kontinuitet crkvenog dobra.

  • Isusovci

Nakon opadanja turske moći i vlasti I. J. Babića, na vlast dolaze isusovci. Oni su bili izrazito kulturno orijentirani – Franjevci i isusovci mnogo su pridonijeli da je i u Požegi došlo do stvaranja najjačeg prosvjetnog i kulturnog žarišta, ne samo u Slavoniji, nego i u Hrvatskoj. Vlast je Kutjeva od sredine do kraja 17. stoljeća bila u rukama zagrebačkog kanonika Ivana Josipa Babića, a 1696. godine ustupio je vlast zagrebačkim isusovcima. Isusovci su izgradili gimnaziju u Požegi, održavali vinogradarstvo, obnovili su franjevački samostan u Požegi, podupirali pomoć i dobrotvorne akcije, obnovili su i crkvu u Kutjevu, izgradili župnu crkvu sv. Terezije u Požegi, izgradili dvorac u Kutjevu (1725.). Nadalje, bavili su se svilarstvom, duhanom, održavali su šume i obnavljali cistercitski podrum, orijentirali su se na vinogradarstvo i voćarstvo.

  • Kraljevska ugarska dvorska kancelarija

Poslije isusovaca kutjevačko vlastelinstvo preuzima Kraljevska ugarska dvorska kancelarija i stvara Naukovnu zakladu Fundus studiorum koja djeluje sve do 1882. Kutjevo je osjetilo ove izmjene budući da je svaka vlast sa sobom nosila nove ideje, navike i ponašanja. Nakon ukidanja feudalizma 1848. godine dolazi do razvoja kapitalizma. Problem koji se navodi teško je rješavanje ostataka feudalnog društva i vlasti koji koči daljnji razvoj.

  • Obitelj Turković

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća na vlast u Kutjevu dolazi obitelj Turković. Obitelj Turković organizirala je obranu od tuče u Kutjevu, a 1900. godinu definira kao godinu pojave bolesti filoksere zbog koje dolazi do regeneracije vinograda na američkim podlogama. Bez obzira na bolest, kutjevački vinogradi u doba Turkovića doživljavaju svoj procvat, a početkom 20. stoljeća vinogradarstvo postaje najvažnija kultura koja se obrađuje na obroncima Krndije, površine 72,6 ha. Zdenko Turković započinje s proizvodnjom prirodnog soka, točnije Kutjevačkog mošta, a bavi se i raznim drugim voćarskim kulturama – uzgajane su jabuke, šljive, kruške, kajsije, trešnje, višnje, lješnjaci i drugo voće. Značajni su bili i u očuvanju šumarstva, a ukupna površina šuma bila je 11 951 ha. Obnavljali su crkvu i dvorac, stanovništvo je u kratkom razdoblju znatno poraslo, postali su dio naroda i nositelji kulture. Organizirali su i omogućili nastanak prvih tamburaških sastava, DVD-a i tako dalje. U čast obitelji i kao znak zahvalnosti, kutjevačka osnovna škola nosi ime Zdenka Turkovića kao i jedna ulica u gradu.

Može se reći da je Kutjevo povijesno iznimno bogat grad u kojem su se okoliš i kultura mijenjali pod utjecajem raznih vladavina, a koje je obdareno dobrom klimom, tlom i vremenskim uvjetima. Sve to uvjetuje razvoj raznih poljoprivrednih kultura od kojih se najviše ističe vinogradarstvo koje traje i dan danas i po čemu je Kutjevo grad prepoznat diljem svijeta.