Posebno obilježje Kutjevu daje i pastuharna osnovana 1873., tada vojna, a od 1924. dobiva civilni karakter. Pastuharna je uzgajala konje lipicance za vojne i sportske potrebe.

Zanimljivo je kako je vojni rok pri kutjevačkoj pastuharni jedno vrijeme pohađao i književnik Antun Gustav Matoš. Još zanimljivije je to da je radnja Matoševe pripovijetke „Pereci, friški pereci“ smještena u Kutjevu. Iako se mjesto radnje u pripovijetki naziva Lipovac, ono što se povezuje s našim gradom opis je pejsaža i objekata u neposrednoj blizini. Iz pripovijetke se i saznaje razlog Matoševa bijega u Beograd – težak život običnih vojnika, nepravedni i neljudski hijerarhijski odnosi i slično.

U jednom trenutku, prema nekim podatcima, bila su 524 pastuha vrlo dobre kvalitete. Najistaknutiji događaj bio je turnir jahanja i vožnje u Aachenu iz 1938. gdje su osvojili tri prve nagrade. Školu lakih jahača pohađali su uglavnom mladi iz kutjevačkog kraja koji bi nakon školovanja ostali pri pastuharni ili odlazili u neke slične konjogojske ustanove. Neki bi se odlučili na privatno bavljenje konjogojstvom.

Prilikom napada partizana na Kutjevo 1943., glavna staja pastuharne i upravna zgrada zapaljene su zbog čega je rad usporen. Ono što se posljedično dogodilo prestanak je rada pastuharne 1960. zbog čega su konji preseljeni u Đakovo.