Rad Vinogradarsko-voćarske zadruge seže sve do 1955. godine. Svu svoju imovinu ta je zadruga stekla radom i udjelom svojih zadrugara.
Članovi osnivači zadruge bili su: Josip Dojkić, Julius Zlatić, Ivan Ašenbreger, Ivan Tubić, Jerolim Pohl, Terezija Kristen, Franjo Uršić, Ivan Musin Mijatović, Josip Zelda, Mija Julin Tubić, Vinko Jambrek, Antun Koch, Ana Farkašić i Stanko Jambrek, svi iz Kutjeva.
Zadruga je najprije obuhvaćala mjesta Kutjevo, Mitrovac i Venje.
Kako u početku zadruga nije imala svojih prostorija, vino se skladištilo po privatnim podrumima. To nije bilo sretno rješenje jer su često nastajali sporovi između vlasnika podruma i samih zadrugara. Zbog toga je 1927. kupljena kuća obitelji Beganić u Kutjevu, ali ni tada nisu prestali materijalni problemi zadruge.
Tek u posljednjim godinama pred rat dobivena je pomoć od Banovine Hrvatske kojom je nadograđen podrum, zgrada je proširena, a otvoren je i vlastiti lokal u kojem se točilo samo zadružno vino.
Rad se zadruge pojačao. Ljudima se savjetovalo da ne drže vino kod kuće jer je tada bio običaj da se ono koristi isključivo za vlastite potrebe, dok o prodaji vina iz kuće nije bilo ni govora. Zadruga se počela razvijati u svakom pogledu, osobito pristupom novih članova. Do kraja 1944. zadruga je imala 33 člana.
Svrha zadruge bila je:
- Proizvodnja loznih i voćnih sadnica,
- Blagovremena obrada vinograda i voćnjaka i njihovo obrađivanje radno,
- Uzimanje u zakup vinograda i voćnjaka i njihovo obrađivanje radnom snagom zadrugara,
- Briga da bi se stvorili zadružni vinogradi i voćnjaci,
- Briga o unapređivanju vinogradarstva i voćarstva,
- Nabavka proizvodnih sredstava za sebe i članove,
- Primjena suvremenih znanstvenih metoda,
- Zajednička prerada grožđa, organiziranje zadružnih podruma, opskrba inventarom,
- Organizirana prodaja proizvoda,
- Osiguranje potrebnih kredita od države za rad zadruge,
- Briga o kulturnoj i prosvjetnoj suradnji i zadružnom prosvjećivanju,
- Prikupljanje statističkih podataka.
Do 1955., kada je prestao rad zadruge, u njoj je bilo 115 članova, a obuhvaćala je cijelo područje Požeško-slavonske županije.
Svrha zadružnog gospodarenja bila je ta da se zadrugari nauče racionalno gospodariti svojim vinom i da im ono postane sredstvom ostvarivanja prihoda. Zato se nastojalo uvjeriti zadrugare da ne diraju novac koji im je od vina pripadao u zadruzi, već da svojim udjelom pomognu procvatu zadruge i njezina poslovanja.
Zaslugom upravitelja Jambrovića zadruga se poslije rata povezala sa zagrebačkim Vinoproduktom pa je vino bilo osigurano i za druga tržišta, a zadruzi je donijelo i materijalnu korist. Turković je pomagao zadrugare savjetima i stručnom pomoći. Mnogi su Kutjevčani na njegovu dobru stekli stručna znanja pa je i to koristilo zadruzi kada su postali njezinim članovima.
Od 1935. uvedeno je svakog 22. siječnja (na Vincelovo) natjecanje vinskih uzoraka s priredbom.
Izvor: Lončarević, Juraj (1981.) Kutjevo – Mala monografija župe Kutjevo i okolice, Zagreb: Kršćanska sadašnjost.
