---

Čovjek

Čovjek je jak k'o stijena,
a lakom je kao hijena. 
Čovjek je i nebo plavo,
misli bistro, misli zdravo.
Pa kako se vrijeme muti,
tako se i čovjek ljuti.
Čovjek zna i sunce biti,
svom toplinom zagrliti.
Čovjek zna i trava biti,
do zemlje se privinuti.
Čovjek je i vrba stara
što vjekove broji, stvara.
Čovjek zna i dijete biti,
blago gledat', poljubiti.
Čovjek znade i sol biti,
presoliti, zagorčiti.
Čovjek može svašta biti,
u Demona se stvoriti.
Čovjek zna k'o krušac biti,
tebe gladnog nasititi.
Čovjek može more biti,
u dubine tajne skriti.
Čovjek je i k'o oluja
koja tuđu barku ljulja.
Čovjek može barka biti,
u svoje te krilo sviti.
Kad bi čovjek bio Majka,
i život bi bio bajka:
uvrede bi oprostila,
tebe jadnog utješila,
tebe žednog napojila,
tebe gladnog nasitila,
tebe slabog zamijenila,
ranjenog te posjetila.
Tvoju suzu obrisala,
svoju suzu skriti znala.
I srce bi dala Majka,
da ti život bude bajka!

                          Ana Mijatović