Kutjevo
Oj Kutjevo, divni kraju,
po dobroti tebe znaju.
Običaji blijede tvoji
i zbog tog se svako boji.
Vodila se silna kola,
nije bilo plača, bola.
Plesalo je staro, mlado,
pjevalo se uvijek rado.
Uživali stari ljudi,
kako mladost raste, rudi.
Vrijedne ruke, žito rodi,
a na pjesmu sve se svodi.
Tu se prelo, tu se tkalo,
svađati se nije znalo.
Provele se noći cijele
uz kapljice vina, bijele.
Turkovića obitelj kad dođe,
vinogradarstvo u procvat tad pođe.
Plantaže se duge prostiraše
i odličnu graševinu daše.
Al' ima nešto tu još draže,
što se svima od sveg srca kaže.
Čudotvorna slika od davnina,
to je slika, sveta Marijina.
Turčin jedan u crkvicu pođe
i do slike Marije naše dođe.
Da sasiječe sliku on je htio,
al' je crnu dušu ispustio.
Događaja na pretek još ima,
no ne mogu pisati o svima.
Ne bi stalo u knjigu još cijelu
jer Kutjevo ima povijest vrelu.
Oj Kutjevo, cjelove na rani,
živi, cvjetaj, u miru ostani.
Običaje divne vrati svoje,
oj Kutjevo, divno, divno moje!
Ankica Ašenbrener
