Moja pisma
Rođena sam u Vetovu selu, Baš u srcu ravne Slavonije. Uspavanku Papuk mi je piv'o, Ljulj'o me je vitar sa Krndije. Odrasla sam sa zlaćanim klasjem, Usrid zlatne Požeške doline. Od'rani me Šokac i Šokica, Kud god idem, ponosim se time. Volim polja svoga rodnog kraja, Drevne šume, š njima se ponosim. Vinograde, livade, pašnjake, U svom srcu od malina nosim. Volim nošnju Slavonije svoje, Lipe cure, nagizdane snaše, Kršne momke pisme kad povedu, Zaigraju milo kolo naše. Teci, vodo Vetovačka riko, Reci svakom diljem domovine: Kud god idem, da u srcu nosim, Sliku zlatne Požeške doline. Ana Matijević - Ana iz Čoglana
