Vetovo


Moja pisma

Rođena sam u Vetovu selu, 
Baš u srcu ravne Slavonije.
Uspavanku Papuk mi je piv'o,
Ljulj'o me je vitar sa Krndije.
Odrasla sam sa zlaćanim klasjem,
Usrid zlatne Požeške doline.
Od'rani me Šokac i Šokica,
Kud god idem, ponosim se time.
Volim polja svoga rodnog kraja,
Drevne šume, š njima se ponosim.
Vinograde, livade, pašnjake,
U svom srcu od malina nosim. 
Volim nošnju Slavonije svoje,
Lipe cure, nagizdane snaše,
Kršne momke pisme kad povedu,
Zaigraju milo kolo naše.
Teci, vodo Vetovačka riko,
Reci svakom diljem domovine:
Kud god idem, da u srcu nosim,
Sliku zlatne Požeške doline.

                           Ana Matijević - Ana iz Čoglana