Probudi se
Dođi, probudi se samo jednom tu, u toploj šarenici te kristalne zore. I ispij onu jutarnju sa lišća rosu. Udahni duboko miris svježeg kisika u pluća, ne boj se za krv što ključa. To ponovo se rađaš. I budi ptica raširenih krila, zaplovi, ko brodom, valovima neba. I sleti na trenutak na jablan moj najveći. Uhvati okom tu zelenu širinu stoljetnih šuma i divi se životu što baš tu počinje zorom. I budi leptir najljepši od svih, odleti, probudi sve moje livade cvjetne. Zagrli nježno vojnike usnulog žita i pjevaj tu zadnju cvrčkovu pjesmu ovog jutra. Raduj se, raduj, okupan rosom, a čist od sunca. I pčela ti budi, slatka kao med. Obiđi letom sve moje vinograde rodne. Kušaj, s pupova mladih stara vina se toče. Idi, ispij u cvijetu sve sokove od jeseni. Onda do izvora bar jednu kap iskreni, probudi se i ostani tu, u Kutjevu, blago meni! Ljerka Šestak
