Kutjevo


Probudi se

Dođi, probudi se samo jednom tu,
u toploj šarenici te kristalne zore.
I ispij onu jutarnju sa lišća rosu.
Udahni duboko miris svježeg kisika u pluća, 
ne boj se za krv što ključa. To ponovo se rađaš.

I budi ptica raširenih krila,
zaplovi, ko brodom, valovima neba. 
I sleti na trenutak na jablan moj najveći.
Uhvati okom tu zelenu širinu stoljetnih šuma
i divi se životu što baš tu počinje zorom.

I budi leptir najljepši od svih,
odleti, probudi sve moje livade cvjetne.
Zagrli nježno vojnike usnulog žita
i pjevaj tu zadnju cvrčkovu pjesmu ovog jutra.
Raduj se, raduj, okupan rosom, a čist od sunca.

I pčela ti budi, slatka kao med.
Obiđi letom sve moje vinograde rodne.
Kušaj, s pupova mladih stara vina se toče.
Idi, ispij u cvijetu sve sokove od jeseni.
Onda do izvora bar jednu kap iskreni,
probudi se i ostani tu, u Kutjevu, blago meni!

                                     Ljerka Šestak