---

Stari sokak

Prolazim svojim starim sokakom 
A trošne kuće okićene mrakom 
Tek iz poneke trag svjetla se vidi 
Nekako bojažljivo 
Kao da se stidi

Gledam u nevjerici te prazne kuće 
A čini mi se kao da bilo je juče 
Kako sam ovdje trčala k'o dijete 
Nisam ni svjesna kako godine lete

Od kiša i sunca izblijedile boje 
U zapuštenim vrtovima pčele se roje 
A ja se pitam ima li još koja čitava košnica 
Koje je pobožno čuvala komšinica

I sve tako umorna koraka 
Dođoh do kraja našeg sokaka 
A on mi sad tako malen izgleda 
A zub vremena ga sve više izjeda

Još samo škripom stare kapije 
Pozivaju da uđem u znane avlije 
I ako su vrata širom otvorena 
Tamo odavno nikog više nema

Otvoriše se prošlosti moje kapije 
Vidjeh djetinjstva svoga avlije 
Vidjeh na tren ljude kojih nema 
Iza svake kapije pregršt divnih uspomena

Na prašnjavom sokaku stojim sama 
Dok znane kuće pokriva tama 
Duša od tuge bolno zajeca 
Gdje su sada mog sokaka djeca

                           Verica Zorić