Stari sokak
Prolazim svojim starim sokakom
A trošne kuće okićene mrakom
Tek iz poneke trag svjetla se vidi
Nekako bojažljivo
Kao da se stidi
Gledam u nevjerici te prazne kuće
A čini mi se kao da bilo je juče
Kako sam ovdje trčala k'o dijete
Nisam ni svjesna kako godine lete
Od kiša i sunca izblijedile boje
U zapuštenim vrtovima pčele se roje
A ja se pitam ima li još koja čitava košnica
Koje je pobožno čuvala komšinica
I sve tako umorna koraka
Dođoh do kraja našeg sokaka
A on mi sad tako malen izgleda
A zub vremena ga sve više izjeda
Još samo škripom stare kapije
Pozivaju da uđem u znane avlije
I ako su vrata širom otvorena
Tamo odavno nikog više nema
Otvoriše se prošlosti moje kapije
Vidjeh djetinjstva svoga avlije
Vidjeh na tren ljude kojih nema
Iza svake kapije pregršt divnih uspomena
Na prašnjavom sokaku stojim sama
Dok znane kuće pokriva tama
Duša od tuge bolno zajeca
Gdje su sada mog sokaka djeca
Verica Zorić
